Dodatan izazov je održavanje zdrave tjelesne težine nakon mršavljenja. Promjena prehrambenih navika, tjelesna aktivnost, u nekim slučajevima barijatrijska kirurgija intervencije su koje dovode do gubitka težine i sa sobom nose niz zdravstvenih dobrobiti i uštedu troškova liječničke skrbi. No, kako to održati?
Kada pacijenti imaju smanjenu tjelesnu težinu, možemo mjeriti promjene u hormonima osovine crijevo-mozak koji reguliraju unos hrane, kao i promjene u subjektivnim izvješćima o gladi oko obroka. Navedeno potiče povećani unos hrane u stanju smanjene težine. Također možemo mjeriti promjene u brzini metabolizma u mirovanju i učinkovitosti mišića uzrokovane smanjenjem težine. Smanjena potrošnja energije također potiče debljanje.
Iz 29 dugoročnih studija o mršavljenja može se iščitati se više od polovice izgubljene težine vratilo kroz dvije godine, a 80 % izgubljene tjelesne mase vraćeno je nakon pet godina.
Promjene nakon gubitka težine
S ciljem dobivanja uvida u biologiju vraćanja tjelesne težine, provedena je klinička studija koju je predvodila dr. Sumithran. U studiji je sudjelovalo 50 ispitanika s prekomjernom tjelesnom težinom koji su tijekom 10 tjedana bili na preporučenoj prehrani niske energetske vrijednosti. Prosječni gubitak težine bio je 14 %. Nakon toga, ispitanici su imali potpuno slobodu, ali im je pruženo kontinuirano savjetovanje kako bi se podržalo održavanje mršavljenja. Hormonske promjene i promjene apetita, istraživači su procijenili prvo u 10. tjednu, a potom u 62. tjednu. Slijedom toga, otkriveno je da se razina leptina mijenja s gubitkom težina.
„Gubitak težine od 13% nakon 10 tjedana doveo je do smanjenja razine leptina od 64%. Čak i uz nešto ponovnog dobivanja na težini, kada je gubitak težine pao na 8% u 62. tjednu, razina leptina je i dalje bila smanjena za 35%. Kada razina leptina padne, energija se čuva kroz smanjenje potrošnje energije u mirovanju — tijelo se ponaša kao da je u stanju gladovanja“, navode istraživači.
Nadalje, gubitak težine u spomenutim tjednima doveo je do značajnog smanjenja razine peptida YY, kolecistokinina, inzulina (P <.001 za sve usporedbe) i amilina (P =.002). Ovi hormoni također potiču osjećaj sitosti. Također je došlo do povećanja razine grelina (P <.001), hormona koji potiče glad. Studija je također otkrila porast subjektivnog apetita koji se povećavao s gubitkom težine.
Temeljem studije dolazi se do zaključka da osobe koje rade na gubitku tjelesne težine imaju promjene u regulaciji apetita i potrošnji energije koje pogoduju ponovnom dobivanju na težini. No, svakako treba naglasiti da je riječ o jednoj studiji te da čimbenike koji potiču ponovno dobivanje na težini treba dodatno istražiti.
Na trajnom gubitku težine treba raditi stvarajući zdrave životne navike. Kako bi se to postiglo, najbolja strategija je nastaviti kontakt s pacijentom nakon gubitka tjelesne mase. Vrlo je važno da pacijenti razumiju izazove s kojima se suočavaju i nakon mršavljenja. U konačnici, istraživanja poput ovog dr. Sumithran pomažu nam da razumijemo biologiju ponovnog vraćanja tjelesne težine.
Izvor: Medscape (2022) Why Is Long-Term Weight Loss So Difficult? It's Biology, Not Willpower!. Dostupno na: http://bit.ly/3JSc9Vb
