Debljina je jedan od vodećih problema i izazova zdravstvene skrbi. Ova bolest zadire u fizičke, psihičke i socijalne aspekte osobe. Ukoliko se ne liječi, posljedice mogu biti fatalne. S ciljem liječenja prekomjerne tjelesne težine i povećanja kvalitete života pacijenata, u Kliničkoj bolnici Dubrava djeluje multidisciplinarni tim za debljinu i barijatrijsku kirurgiju.
Jedan od članova tima je Domagoj Vergles, dr. med., specijalist opće i subspecijalist abdominalne kirurgije u Zavodu za abdominalnu kirurgiju Klinike za kirurgiju KB-a Dubrava. Naime, dr. Vergles vrši barijatrijske zahvate. Edukaciju u području laparoskopske kirurgije kolorektalnog karcinoma stekao je u Hospital de Sant Pau u Barceloni. U području laparoskopske kirurgije bolesti gornjeg probavnog trakta i laparoskopske kirurgije pretilosti educirao se u Kaunas Medical University Hospital u Litvi. Također je završio tečaj barijatrijske kirurgije „Duke University – Shanghai Pudong Masters of Minimally Invasive Bariatric Surgery“ u Šangaju.
Imate poprilično bogat životopis i karijerni put. Što vas je potaknulo na edukaciju u području barijatrijske kirurgije?
Predstojnik Klinike za kirurgiju dr. Toni Kolak je još prije više od desetljeća počeo prakticirati tu vrstu kirurgije i na njegov poticaj je sve krenulo. Kada sam uvidio efekt barijatrijske kirurgije sam se uistinu zainteresirao. Otkako smo formirali multidisciplinarni tim za debljinu i barijatrijsku kirurgiju u KB Dubrava, to mi je postao jedan od prioritetnih polja interesa.
Koji su izazovi barijatrijske kirurgije?
Ono što je drugačije naspram ostalih grana kirurgije jest to da u barijatrijskoj kirurgiji operirate pretile pacijente, nerijetko i s indeksom tjelesne mase većim od 50. Zbog rasporeda i količine masnog tkiva postoji vrlo malo prostora u trbušnoj šupljini, što je najveći tehnički izazov. No, operacija se najčešće provodi laparoskopski i samim time je minimalno invazivna. Smatram kako je veći izazov od same kirurške tehnike vođenje anestezije. Srećom, u našem timu u KB Dubrava rade vrhunske anesteziologinje pa neke poteškoće kirurzi niti ne osjete.
Zahvaljujući laparoskopskoj tehnici oporavak pacijenata je puno brži. Koliko je barijatrijska kirurgija napredovala u tom pogledu unazad 10 godina?
Barijatrijska kirurgija je relativno mlada grana kirurgije, ali napretka ima. Zahvati su sve sigurniji, instrumenti koji se koriste su modificirani za takve vrste operacije što sami zahvat čini jednostavnijim i kraćim uz relativno malu stopu mogućih komplikacija. Kada govorimo o laparoskopiji, navedena tehnika je u posljednjih 20-ak godina postala standard. Pokazalo se da je učinkovitost jednaka kao i kod otvorenih operacija. Prednost laparoskopije je minimalna invazivnost. Time je oporavak nakon operacije brži, a dugoročni ishod liječenja je jednak kao i kod klasične/otvorene kirurgije.
Pojedina istraživanja sugeriraju da nakon barijatrijskog zahvata pacijenti imaju smanjen rizik od kardiovaskularnih događaja. Kako to komentirate?
Debljina je u posljednjih nekoliko godina postala gorući svjetski javnozdravstveni problem. Rezultat barijatrijskog zahvata je smanjenje indeksa tjelesne mase i samim time je djelovanje barijatrijske kirurgije je kardioprotektivno. Usudio bih se reći da cijeli organizam ima benefite, od lokomotornog sustava do psihičkog stanja.
Mršavljenjem do kojeg dolazi posljedično nakon barijatrijskog zahvata, 60 do 80 % pacijenata koji su imali dijabetes tip 2 ne zahtijevaju nikakvu terapiju. Tu je i učinak na respiratorne bolesti, poput astme.
Nakon barijatrijskog zahvata broj teških egzacerbacija je smanjen i poboljšana je učinkovitost lijekova u kontroli bolesti. Nadalje, postoji učinak i na mentalne bolesti, poput depresije. Nakon zahvata vidi se poboljšanje, pacijenti su samopouzdaniji i zadovoljniji sa sobom. Iz navedenog je očigledno da su prednosti mršavljenja nakon barijatrijskog zahvata vidljivi na svim organskim sustavima.
Koje su najčešće komplikacije koje se javljaju nakon zahvata i koliko su učestale?
Kod barijatrijske kirurgije je smrtnost oko 0,03 %. Komplikacija koja je relativno česta ( oko 15 %) je krvarenje na mjestu samog zahvata na staplerskim linijama gdje je presjecan želudac ili crijevo, ili gdje su formirane anastamoze. Međutim, većina se rješava konzervativnim načinom. Svega 15 % zahtjeva kirurško zbrinjavanje. Popuštanje na mjestu staplerske linije također je jedna od ranih komplikacija što se najčešće rješava barijatrijskim stentovima. Po postavljanju stenta dva do četiri tjedna dolazi do zarastanja.
Kad komparirate tu vrstu kirurgije s drugim kirurškim zahvatima, ona spada u zahvate niskog rizika. Bez obzira na to što se radi o pacijentima koji su zahtjevniji što se tiče anestezije i često imaju pridružene bolesti.
U kojim slučaju barijatrijski zahvat nije moguć na pacijentu?
Ako pacijent ima teške kardiovaskularne i plućne komorbiditete da ne može podnijeti anesteziju, barijatrijski zahvat se ne izvodi. Kod takvih bolesnika operacije su indicirane samo u slučaju životne ugroze. Također, u slučaju akutne i neliječene psihijatrijske bolesti, zahvat je kontraindiciran. Kod bolesnika s dobro reguliranom psihijatrijskom bolešću nema razloga za neobavljanje barijatrijskog zahvata.
Koliko barijatrijskih zahvata izvedete u godinu dana i jeste li primijetili porast broja pacijenata nakon lockdowna?
Ove godine u KB Dubrava napravili smo nešto manje od 50 zahvata. Nisam zamijetio porast nakon lockdowna, no važno je istaknuti projekcije o broju potencijalnih kandidata za kirurško liječenje debljine. U Hrvatskoj ima oko 60 – 100 tisuća punoljetnih osoba čiji indeks tjelesne mase prelazi 35 ili 40 uz komorbiditete. Time imaju indikaciju za barijatrijski kirurški zahvat.
Što nam ta brojka govori?
Prema izvješću Eurostat-a iz 2019. godine, Hrvatska je na prvom mjestu u Europskoj uniji po broju osoba čiji indeks tjelesne mase prelazi 25, a čini se da je tendencija da i dalje rastemo-doslovno!
Mislite li da će neinvazivne metode liječenja, odnosno korištenje mimetika hormona i inhibitora enzima zamijeniti barijatrijsku kirurgiju u budućnosti ili smatrate da se ti lijekovi nadopunjuju s operacijama i mogu zajedno dati bolje rezultate?
Na jednom kongresu, kolega je povukao paralelu sa inhibitorima protonske pumpe. Nakon što su izumljeni, broj pacijenata koji su zahtijevali hitno kirurško liječenje, zbog puknuća vrijeda želuca, sveden je na minimum. A nekada je to bio svakodnevni kirurški „kruh“ u hitnoj službi!
Smatram da nije isključena mogućnost da će se naći lijek koji će zamijeniti sva dosadašnja sredstva za liječenje debljine pa tako i barijatrijsku kirurgiju. To bi bilo super, dapače! Kirurgija nije prvi izbor i bilo bi idealno ne dovesti se do te situacije da je za liječenje debljine potreban kirurški zahvat.
Više doznajte u 1. broju digitalnog časopisa MedSpot za stručnu javnost.
