Osnovna podjela karcinoma kože razlikuje dvije velike grupe, melanomske i nemelanomske. U glavne nemelanomske kožne karcinome ubrajaju se bazocelularni (BCC) i planocelularni karcinom (PCC), a melanomsku skupinu čini kožni melanom, tumor melanocita. Trend porasta incidencije svih kožnih karcinoma u Europi postoji dulji niz godina, a nemelanomski karcinomi najčešća su vrsta karcinoma u bijele rase (40 posto).
Europski podaci
Europski epidemiološki podaci o nemelanomskim karcinomima puno su sažetiji od onih melanomskih. Komparativnih europskih ispitivanja nema dovoljno za detaljnu epidemiološku analizu, no prema dostupnim podacima može se opaziti omjer incidencije BCC-a naspram PCC-a koji je 4:1 u bijele populacije. BCC, koji čini većinu nemelanomskih karcinoma kože (više od 80 posto), ima vrlo nizak rizik od stvaranja metastaza (niži od 1 posto) i nisku stopu smrtnosti. BCC se u 80 posto slučajeva otkriva u muškaraca starijih od 55 godina. Demografski trendovi se mijenjaju pa je sve više oboljelih žena, a i pacijenti su sve mlađi.
Sijela tumora, od lica i vrata kao najčešćih, postaju trup i donji ekstremiteti. Invazivni PCC jedan je od najčešćih tumora bijele rase i čini otprilike 20 posto svih kožnih malignih bolesti. Smrtnost od PCC-a nije česta pojava. Većina ima vrlo dobru prognozu petogodišnjeg preživljenja (višeg od 90 posto), s niskim rizikom od stvaranja metastaza (nižeg od 4 posto). Incidencija PCC-a nedovoljno je opisana na europskom kontinentu. Podaci iz UK (između 2013. i 2015. godine) govore o dobno-standardiziranoj incidenciji od 77/100 000 osoba-godina u muškaraca, odnosno 34,1/100 000 osoba-godina u žena. U ispitivanju provedenom u Norveškoj, između 2008. i 2011. godine, incidencija je bila 20 osoba u godini u muškaraca, odnosno 15 u žena. Za istaknuti je da je incidencija PCC-a u Norveškoj, od 1960-ih godina do unazad nekoliko desetljeća, porasla za čak 9 puta u žena i 6 puta u muškaraca. Promatrajući incidenciju BCC-a u Europi, podaci izrazito variraju od države do države. Tako je prema podacima iz 2009. godine najviša incidencija zabilježena u Nizozemskoj (158/100 000 osoba-godina), a najniža na Malti (77/100 000 osoba-godina). Ostale se zemlje prema incidenciji, nalaze u navedenom rasponu podataka s velikim varijacijama između pojedinih država. Incidencija ovog karcinoma u porastu je u oba spola. Premda se i dalje većina karcinoma otkriva u starijih ljudi, prethodnih godina dijagnoze se postavljaju i sve mlađoj populaciji.
Melanom je 2020. godine bio na 7. mjestu prema incidenciji svih najčešćih karcinoma u Europi, sa 144 000 novih slučajeva u 2018. godini. Prema podacima Europske mreže registara za rak iz 2012. godine, najveća incidencija melanoma bilježi se u Norveškoj (29,6/100 000 osoba-godina), Švicarskoj, Nizozemskoj, Danskoj, Švedskoj i Sloveniji, a najmanja u Rumunjskoj (3,4/100 000 osoba-godina), Ukrajini, Bugarskoj, Grčkoj i Albaniji. Prosječna incidencija melanoma u Europi je 13/100 000 osoba-godina. To ne treba shvatiti kao precizan podatak s obzirom na to da postoji nedostatak istraživanja i vođenja statistike u pojedinim državama. Od melanoma u Europi godišnje umre više od 20 000 osoba, no petogodišnje je preživljenje sve povoljnije i danas prosječno iznosi 86 posto, dok je u Skandinavskim zemljama i više od 90 posto. Međutim, u istočnoj Europi mjeri se stopa od približno 60 posto.
Navedene velike razlike incidencije između susjednih zemalja mogu se objasniti razlikama u organiziranim probirima, dostupnosti liječnika i sredstava, kao i svjesnosti šire javnosti o prevenciji i prepoznavanju prvih znakova bolesti. Demografski podaci upućuju na porast incidencije u svim dobnim skupinama, premda je rizik i dalje najveći u starijih. Incidencija se povećava više u žena nego u muškaraca.
Ključ preživljenja i dobre prognoze je u prevenciji i ranoj dijagnozi. Opsežnija ispitivanja i izrada kompletnih registara na razini Europske Unije bili dobri pokazatelji veličine problema, a time i potrebe za pojačanim mjerama prevencije.
Stanje u Hrvatskoj
Hrvatska je mediteranska zemlja sa značajnim udijelom bijele populacije koja je većim dijelom godine okupana suncem – jadranska je obala jedna od najsunčanijih u Sredozemlju s čak 2 600 sunčanih sati godišnje u prosjeku. Samim time je i rizik za nastanak kožnih tumora visok, kako benignih tako i malignih. Zbog nedostatka vjerodostojnih podataka i znanstvenih ispitivanja, epidemiološka slika je nejasna, ali očito je da se broj oboljelih iz godine u godinu povećava. Prema epidemiološkom ispitivanju provedenom u razdoblju od 2003. do 2005. godine u Hrvatskoj, utvrđeno je da je prosječno godišnje otkriveno 3 675 novih bolesnika s nekom vrstom karcinoma kože ili melanoma, od toga 1 790 muškaraca i 1 835 žena. Godišnja incidencija iznosila je oko 83,7/100 000 za muškarce i 81,8/100 000 za žene. BCC bio je najčešći nemelanomski tumor u oba spola, a stopa incidencije iznosila je 54,9/100 000 u muškaraca i 53,9/100 000 u žena. Planocelularni karcinom našao se na drugom mjestu (14,6/100 000 u muškaraca i 13,4/100 000 u žena), a za melanom je utvrđena stopa incidencije od 10,7/100 000 u oba spola. Već se iz tih podataka moglo zaključiti da su maligni tumori kože najčešći maligni tumori u oba spola. U usporedbi s drugim sijelima malignih tumora, bili su na drugom mjestu po pojavnosti odmah iza raka dojke u žena i raka bronha i pluća u muškaraca. Ipak, stvarna incidencija vjerojatno je i viša zbog podregistriranosti dostupnih podataka.
Prema objavljenim podacima o incidenciji malignih tumora iz 2018. godine, u Registru za rak Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, vidljiva je pojavnost i broj novooboljelih od melanoma u usporedbi s drugim sijelima malignih tumora. Po broju novooboljelih, melanom je na 8. mjestu kod oba spola i čini 4 posto svih novih oboljenja od malignih tumora. Zabilježen je 501 novi slučaj u muškaraca i 425 novih slučajeva u žena samo u 2018. godini, a iz prethodnih publikacija Registra za rak vidljivo je da se pojavnost povećava iz godine u godinu.
Čimbenici rizika
Brojni endogeni i egzogeni čimbenici utječu na pojavnost svih oblika tumora kože. Najznačajniju ulogu igra izloženot UV zračenju – ispitivanja su pokazala da bi smanjenje izlaganja suncu tijekom djetinjstva potencijalno smanjilo rizik od nastanka nemelanomskih karcinoma kože tijekom odrasle dobi za čak 78 posto. Nađena je i pozitivna korelacija između intermitentnog izlaganja suncu i pojavnosti melanoma. Nezaštićeno izlaganje suncu svakako ima kumulativan učinak i kronične posljedice, a čini se da najveći rizik prijeti u razdoblju između 10 i 14 sati. Sunce je tada u svom vrhuncu.
Geografske varijacije u incidenciji nemelanomskih karcinoma kože su također povezane s intenzitetom prirodne svjetlosti. Ljudi koji žive na područjima s velikim brojem sunčanih sati godišnje, i provode dugo vremena na otvorenom bez prikladne zaštite, imaju veći rizik za razvoj karcinoma kože. U nekim se slučajevima karcinom kože razvija kao profesionalna bolest, posebice kod zanimanja koja zahtijevaju povećano izlaganje Suncu (poljoprivrednici, ribari, radnici na gradilištima). Na podložnost razvoju karcinoma utječe i fototip kože – osobe svijetle puti, svijetlih očiju i kose, koje su izrazito osjetljive na opekline uslijed izlaganja suncu i teže tamne, imaju viši rizik za obolijevanje. Izlaganje UV zračenju u solarijima posebno je opasno. U prosječnom petnaestominutnom posjetu solariju, doza UV zračenja apsorbirana u kožu je dva do tri puta jača od Sunčeve svjetlosti koja pogađa Zemlju kad je Sunce na vrhuncu u podne. Zbog toga, rizik od razvoja kožnih karcinoma može porasti i do 87 posto.
Dio rizika može biti i naslijeđen – 8 do 10 posto pacijenata s melanomom ima oboljele u bliskom srodstvu. Prisutnost atipičnih nevusa ili velikog broja madeža (više od 50) također je čimbenik rizika za razvoj melanoma u budućnosti. Istraživanjem je utvrđeno da pojedinac s displastičnim nevusima i barem dva člana obitelji s melanomom ima i do 500 puta veći rizik za obolijevanje. Veliki rizik sa sobom nose i nasljedne bolesti poput sindroma displastičnih nevusa (karakteriziranog mnoštvom atipičnih nevusa koji se pojavljuju i u odrasloj dobi), Gorlinovog sindroma (sindroma nevusa bazalnih stanica, rijetkog nasljednog poremećaja koji osim kože zahvaća i endokrini, koštani i središnji živčani sustav) i xeroderme pigmentosum (rijetke autosomno recesivne bolesti obilježene nemogućnošću popravka oštećene DNA).
Rizik za razvoj kožnih karcinoma može se povećati i kao posljedica liječenja, posebice uslijed radioterapije kod onkoloških bolesnika, fotokemoterapije za dermatološka oboljenja te imunosupresivne terapije. Ključno je educirati pacijente o primjerenoj zaštiti od sunca i odgovornom ponašanju, kao i važnosti samopregleda i redovnih kontrola kod dermatologa. Zbog velike vjerojatnosti ponovnog obolijevanja, edukacija i isticanje odgovornog ponašanja ključni su i kod pacijenata s postojećim malignim kožnim promjenama. Javnozdravstvene akcije trebale bi biti usmjerene na podizanje svijesti riziku i na edukaciju populacije o prevenciji, prikladnoj zaštiti od sunca i redovnim samopregledima kako bi koža, kao naš najveći organ, ostala zdrava što dulje.
Literatura:
- Diepgen TL, Mahler V. The epidemiology of skin cancer. Br J Dermatol. 2002 Apr;146 Suppl 61:1-6. doi: 10.1046/j.1365-2133.146.s61.2.x.
- Gordon R. Skin cancer: an overview of epidemiology and risk factors. Semin Oncol Nurs. 2013 Aug;29(3):160-9. doi: 10.1016/j.soncn.2013.06.002.
- Lipozencić J, Celić D, Strnad M, Toncić RJ, Pasić A, Rados J, Znaor A. Skin cancers in Croatia, 2003-2005: epidemiological study. Coll Antropol. 2010 Sep;34(3):865-9.
- Lipozenčić, J. (2009) Uvod u dermatološku onkologiju. U: Lipozenčić, J. & Pašić, A. (ur.) Dermatološka onkologija. Zagreb, Medicinska naklada, str. 1-4.
- Malignant Melanoma of the Skin (MM) Factsheet. [Internet] European Netwoek of Cancer Registries. 2015. [Pristupljeno 24.4.2021.] Dostupno na: https://www.encr.eu/sites/default/files/factsheets/ENCR_Factsheet_Malignant_Melanoma_2015.pdf
- Melanoma - the facts. [Internet] Melanoma Patient Network Europe. 2019. [Pristupljeno 24.4.2021.] Dostupno na: http://www.melanomapatientnetworkeu.org/melanoma.html
- Stratigos AJ et al. European interdisciplinary guideline on invasive squamous cell carcinoma of the skin: Part 1. epidemiology, diagnostics and prevention. Eur J Cancer. 2020 Mar;128:60-82. doi: 10.1016/j.ejca.2020.01.007.
- Trakatelli et al. Epidemiology of nonmelanoma skin cancer (NMSC) in Europe. Br J Dermatol. 2007. May, 156 Suppl 3:1-7. doi: 10.1111/j.1365-2133.2007.07861.x
Članak je originalno objavljen u 3. broju magazina Stetoskop i naknadno prilagođen za web.
