Zašto su troškovi liječenja taboo tema?

Zašto su troškovi liječenja taboo tema?

Pacijente treba usmjeriti kako doseći ciljeve liječenja na njima dostupan način

27.12.2019. Autor: Sandra Peternek

Razgovarati o novcu nikada nije jednostavno ni lako, no neobično je važno razgovarati s pacijentima o troškovima i mogućnostima ušteda u zdravstvenoj skrbi.

 

Nužno je da liječnici naglase svojim pacijentima ako postoji mogućnost za dodatnim troškovima u procesu liječenja. Upravo liječnici imaju ključnu ulogu usavjetovanju pacijenata o tome kako doći do prikladne i pristupačne skrbi u skladu s dostupnim mogućnostima i financijskom stanju samog pacijenta.

 

Peter Ubel vodeći je autor studije koja se bavila proučavanjem ove teme. On je liječnik i bihevioralni znanstvenik na Duke Sveučilištu u Sjevernoj Karolini. Znanstvenici okupljeni oko njega analizirali su transkripte razgovora između gotovo 2 000 liječnika i pacijenata koji su se vodili oko tri teme: raka dojke, reumatoidnog artritisa i liječenja depresije. Unutar tih 2 000 interakcija, identificirali su slučajeve u kojima se pacijentim moglo pristupiti s prijedlogom smanjenja troškova liječenja. 

 

„Ako to imamo konstantno u mislima, na vrijeme ćemo uočili signale, a ako nemamo, nećemo ih uočiti ni kada nas bodu u oči.“, rekao je.

 

Ideja je da se pacijenti promatraju u svojstvu potrošača – vaganje troškova i odabira najbolje ponude zdravstvene skrbi – još je relativno nova, napominje se u studiji. "S obzirom na to da takva percepcija postaje uobičajena pojava, pacijenti će sve češće od liječnika tražiti pomoć u pronalasku financijski najprihvatljivijih zdravstvenih rješenja“, rekao je Ubel. Međutim, treba uzeti u obzir da je navigacija pacijentovih medicinskih potreba u okviru njegovih financijskih okolnosti tijekom oko 15 minuta posjeta nezgodna situacija za naći se u njoj, rekao je Jonathan Kolstad, docent ekonomske politike na Sveučilištu Berkeley u Kaliforniji. Kolstad nije bio uključen u ovu studiju, ali je istraživao kako troškovi u zdravstvu utječu na proces donošenja odluke o kupnji kod pacijenata.

cost-of-medicine-in-euros-cash_fJqD5EvO

Znanstvenici su zamijetili da liječnici na dva načina zaobilaze razgovor na temu troškova. Primjerice, ako je pacijent komentirao cijenu lijeka (koja je bila poprilično visoka) - liječnik bi ili u potpunosti ignorirao komentar ili mu predložio privremeno rješenje bez razgovora o dugoročnoj strategiji kojom bi se rješio problem. Bez dugoročnog plana, pacijenti obično izaberu ili nastaviti uzimati lijekove, ili ih prestanu uzimati ili ih pak nepravilno koriste. Zadnja dva obrasca ponašanja kod uzimanja lijekova mogu naštetiti zdravlju pacijenta.

Njome je utvrđeno da su liječnici s pacijentima raspravljali o medicinskim troškovima otprilike 30% radnog vremena, a samo oko 40% tih razgovora liječnici i pacijenti su brainstormali o načinima kako pronaći lijekove koji su pristupačniji. „Velika većina liječnika ne razgovara s pacijentima o troškovima liječenja, a oni koji razgovaraju, ne čine to na produktivan način." zaključio je Ubel.

 

Postavlja se pitanje zašto liječnici oklijevaju i zašto im je neugodno pričati o toj temi. Dolazak pacijenata u ordinaciju oni ne koriste kako bi raspravljali o troškovima i mogućim uštedama - što zbog velikog broja pacijenata koje imaju tijekom dana, što zbog nedostatka vremena, što zbog toga što mnogi tu temu smatraju apsolutno neprimjerenom. Liječnici pretežito smatraju da razgovor o financijama narušava odnos liječnik-pacijent. Osim toga, liječnike se ne uči da bi trebali slušati o pacijentovim financijskim poteškoćama. 

 

„Stvari se ne mogu svesti na to da se pacijenit/potrošači ne mogu odlučiti. Kada se radi o odabiru lijeka u okviru toga koliki će biti trošak, liječnici su u istoj poziciji kao i pacijenti“, rekao je Kolstad.

 

Tržište zdravstvene zaštite od pacijenata zahtijeva da oni iz svog džepa plaćaju dio njege. Međutim, liječnici bi uz sve ostale probleme radnog mjesta kojega imaju, ipak trebali biti spremni pomoći pacijentima razgovarajući s njima o medicinskim odlukama i faktorima odluke. 

Neka ponašanja odražavaju nedostatak želje da u potpunosti surađuju u financijskim odlukama pacijenata. Međutim, činjenica je da se pacijenti oslanjaju na liječnike da im pomognu u navigiranju troškova zdravstvene skrbi u smjeru njihova smanjenja.

 

Izvorni tekst možete pročitati na PhysiciansNewsDigest