O statusu ljekarnika u Hrvatskoj, zašto zdravstveni sustav premalo iskorištava njihove kompetencije, te o ulozi koju bi mogli imati u prevenciji porazgovarali smo s predsjednicom Hrvatske ljekarničke komore Anom Soldo, mag. pharm.
Suradnici će za nju reći da je neumorna, strastvena oko svog posla i da je jedna od onih osoba kojoj ne možeš ne biti prijatelj. Marljivim radom uspjela je zadobiti poštovanje i struke i šire javnosti.
Kao zamjenica ravnateljice Gradskih ljekarni Zagreb, a od 2017. i predsjednica Hrvatske ljekarničke komore najkompetentnija je govoriti o položaju ljekarnika u hrvatskom zdravstvenom sustavu.
* U kojim aspektima brige o zdravlju populacije je uloga ljekarnika zanemarena?
Imamo ogromnu ulogu u prevenciji i pravovremenom otkrivanju bolesti. Kad im se pojavi neka tegoba, većina pacijenata dođe u ljekarnu. Na primjer, ljudi koji dobiju karcinom nekog dijela probavnog trakta, prije toga uvijek imaju tegobe, koje se uglavnom saniraju u ljekarni. Kad bismo mi aktivno sudjelovali u preventivnim programima, čim bismo uočili da netko ima fiziološke probleme koje prethode bolesti, mogli bismo ga uputiti dalje. Slično je i s povećanim rizikom kod pušača za karcinom pluća i općenito onkološkim bolestima gdje smo mi u ranom otkrivanju jako loši i zbog toga imamo loše ishode.
* Jesmo li premalo svjesni uloge prevencije?
Kad je o prevenciji riječ, edukacija je ključ. Na žalost, zdravstveni sustav to ne prepoznaje u mjeri u kojoj bi trebao. Doduše, kod nas ni važnost prevencije nije dovoljno osviještena. Imamo cjepivo koje je relativno povoljno i za velik broj ljudi besplatno, a svejedno imamo jako malu procijepljenost u odnosu na ostatak Europe. Ove godine kad je aktualan COVID, strah od komplikacija povećao je zainteresiranost za cijepljenje, prijašnjih godina procijepljenost je bila porazna.
* Koje bi to bile dodatne odgovornosti?
Pratiti ishode liječenja i poboljšati efikasnost trošenja novca dvije su najveće mantre hrvatskog zdravstvenog sustava. Na troškove se najviše može utjecati praćenjem kroničnih bolesti, u čemu ljekarnici mogu puno pomoći. Potrošnja lijekova u Hrvatskoj već godinama raste. Ove smo godine imali rekordni rast veći od 15 posto i to je nešto što zdravstveni sustav ne može dugo izdržati.
Ljekarnici jako dobro poznaju svoje pacijente, s njima su u dugogodišnjim prisnim odnosima. Već kad bi nam dali priliku da komuniciramo s drugim zdravstvenim djelatnicima, sustav bi bio na dobitku. Osim što bismo mogli uskladiti i revidirati postojeću terapiju, liječnike bismo mogli informirati o svim drugim lijekovima koje pacijent uzima jer često nisu komplementarni. Posljedica su nuspojave zbog kojih se njihovo zdravstveno stanje pogoršava i završe u bolnici, a zapravo bi se sve moglo riješiti već u ljekarni.
* Praćenje kroničnih bolesti nešto je za što ljekarnici također imaju kompetencije?
Svakako, a rekla bih da imamo i vremena, iako su opterećenja u posljednje vrijeme izrazito velika. Problem je u tome što mi interveniramo samo verbalno. Nemamo priliku, niti nam CEZIH omogućuje da svoje intervencije bilježimo i proslijedimo drugim zdravstvenim djelatnicima koji brinu o tom pacijentu. Ponekad nam se čini da svi naši savjeti odlaze u vjetar. Moramo vjerovati da nije tako, da dopiru do pacijenata, no svakako bi veći učinak bio kad bi i liječnici koji se brinu o pacijentu došli do tih informacija.
Strateški dokumenti, konferencije…, o toj je temi napisano jako puno dokumenata, ali ostaju mrtvo slovo na papiru jer u praksi nemamo ni kapacitete ni digitalne kanale da bi se riječi provele u djelo. Iskustva drugih zemalja koje su u tom segmentu angažirale ljekarnike, su izvrsna. Na primjer, Portugal i Velika Britanija, koji su otišli najdalje, imaju nevjerojatan povratak investicija. Portugalci su izračunali da se ulaganjem jednog eura u znanje ljekarnika, u zdravstveni sustav vraća četiri do šest eura. Zašto i u Hrvatskoj ne bi moglo tako? Komora se uključila u izradu strateških dokumenata kako bismo se pozicionirali za sve promjene koje će u zdravstvenom sustavu uslijediti.
* Do promjena, dakle, ne dolazi onom dinamikom koju biste htjeli?
U Hrvatskoj sve ide sporo, naročito promjena legislative. Ove godine opravdanje djelomično može biti COVID, zbog kojeg je zaista došlo do preopterećenosti ministarstva i HZZO-a. Međutim, to nikako ne može biti isprika.
Pogledajmo primjer cijepljenja. Komora se angažirala u promociji ljekarni kao mjesta za cijepljenje i ljekarnika kao zdravstvenog osoblja koje može sudjelovati u imunizaciji. Unatoč COVIDU, sve je išlo glatko. U relativno kratkom vremenu uspjeli smo uvrstiti cijepljenje u kurikulum već za studente koji će diplomirati sljedeće godine zahvaljujući izvrsnoj suradnji sa zagrebačkim Farmaceutsko-biokemijskim fakultetom. Za sve magistre farmacije organizirali smo kroz godinu edukacije o cijepljenju.
Sljedeće godine idemo u izmjenu zakona o ljekarništvu da to omogućimo i u praksi i izmjenu zakona o prevenciji zaraznih bolesti. Bude li sve išlo po planu, već sljedeću sezonu gripe ljekarnici će moći cijepiti naše sugrađane. Ulaganje u povećanje cjepnog obuhvata vraća u sustav ogroman novac jer smanjuje potrebu za hospitalizacijama.
Ljekarnici su dostupni većini hrvatskog stanovništva na najviše 15 minuta pješice. Čak i otoci i neka deprivirana područja imaju punu ljekarničku skrb. Prema tome, potencijal za smanjivanje troškova je ogroman.
* Uživate li povjerenje drugih zdravstvenih djelatnika?
U nekim stavovima se svi slažemo, u nekima smo svi jedni protiv drugih, pogotovo kad ulazite nekome u njegovo područje. To je posve ljudski i razumljivo. Osobni odnosi ljekarnika i liječnika, ljekarnika i medicinskih sestara generalno su jako dobri jer je riječ o dugogodišnjim suradnjama na obostranu korist. Mogu reći da otkad sam u Komori intenzivno surađujem s liječnicima i kroz Hrvatsku liječničku komoru i kroz Liječnički zbor. Surađujem i s Hrvatskom komorom dentalne medicine, Hrvatskom komorom medicinskih sestara, tako da gotovo za svaki projekt dobijemo njihovu podršku. Kako mi njihovu, tako i oni našu. Nadam se da će ta međusobna podrška dovesti do realizacije zajedničkih projekata koji su u pripremi.
* Kakva je komunikacija između ljekarnika i konkretno liječnika obiteljske medicine?
Pa, bilo bi super kad ta komunikacija ne bi ovisila o osobnim odnosima liječnika i ljekarnika. Generalno, smatram da komunikacija u cijelom sustavu, između različitih službi i sektora, kao i različitih razina, nije dovoljno dobra. Za to nam treba novi centralni zdravstveni informacijski sustav, odnosno bolji CEZIH. Bolja horizontalna i vertikalna komunikacija pacijentima bi uštedjela vremena i kilometara, a svima nama olakšala rad pa bismo bili brži i efikasniji. Komora razvija i projekt digitalizacije privatnih recepata, koji će pacijentima omogućiti da jednim telefonskim pozivom dobiju privatni recept za bilo koju terapiju koja im je potrebna. Nama, pak, da smanjimo krivotvorenje tih recepata. Uglavnom je riječ o analgeticima koji izazivaju ovisnost, anksioliticima, antidepresivima i sličnim lijekovima koji bi trebali kontrolu liječnika.
* Je li i ljekarnička struka na udaru iseljavanja?
Kad kažemo da je 25 ljekarnika prošle godine zatražilo od nas dozvolu i dokumentaciju za rad vani, to se čini malim brojem u odnosu na liječnike. Međutim, perspektiva se promijeni kad se uzme u obzir da je riječ o 30 posto upisne kvote jedne generacije na zagrebačkom fakultetu. Drugim riječima, 30 posto završenih farmaceuta ne želi ostati raditi u hrvatskim ljekarnama, u farmaceutskoj industriji, razvoju ili u Agenciji za lijekove, nego želi u inozemstvo. Svake godine taj je broj sve veći jer u ovakvom zdravstvenom sustavu i u ovakvim ljekarnama ne mogu pronaći svoju poziciju. Drugi je razlog što je farmaceutska industrija, u onim zanimljivim segmentima, u Hrvatskoj odavno izumrla. Najviše se odlazi u Švedsku i Švicarsku, gdje su istraživanja i razvoja lijekova područja na visokom stupnju razvoja. Ako znamo da je prosjek ocjena prilikom upisa na Farmaceutsko-biokemijski fakultet veći od 4,8, proizlazi da najbolji hrvatski gimnazijalci dolaze na naš fakultet i obično se žele baviti znanošću. A kad jednom završe, u Hrvatskoj ne mogu dobiti posao nego, na žalost, moraju ići u inozemstvo.
* Kako vidite rješenje problema dugova u zdravstvu?
Rješenje je vrlo jednostavno. Prvo moramo raščistiti sve dugove koji postoje, jer moramo imati neki clean start. Nakon toga se moramo organizirati da se sve evidentira i analizira kako bismo znali što ima smisla za zdravlje pacijenata, a što ne. U kontekstu lijekova, primarni cilj mora biti da pacijentu koji ima hipertenziju snizimo tlak, nakon toga slijedi obrada i određivanje terapije.
Dodatna važna stvar je e-Karton. Vi danas odete u jednu bolnicu, napravite pretrage, prebace vas u neku drugu kako biste dobili kvalitetniju ili drugačiju uslugu, i onda vam u toj drugoj bolnici iznova naprave sve pretrage. Čak i ako ste već napravili PET/CT, koji je među najskupljim pretragama, napravit ćete ga i u drugoj bolnici jer nema kvalitetne dokumentacije. Istina, ne možemo prepustiti pacijentima da prenose papire s jedne lokacije na drugu, ali tek kad budemo razmjenjivali i analizirati podatke, znat ćemo što pacijentima doista pomaže. Nakon toga će se sigurno presložiti cijela priča oko potrošnje novca u zdravstvu.
Mi u sustavu danas više vrednujemo robu, nego usluge, i to pod hitno treba promijeniti. Cijene ljekarničkih usluga u Hrvatskoj treće su od dna europske ljestvice. To znači da su i Bugarska i Rumunjska i slične zemlje s kojima se ne volimo uspoređivati blizu nas, a Njemačka, Skandinavija i one s kojima se volimo uspoređivati, daleko iznad.
Stalno se govori o tome kako je problem što pacijenti ne mogu dobiti najskuplji lijek, ja mislim da je problem što nemamo dobro organizirane bolničke sustave, domove zdravlja i ljekarne koji bi, poput Skandinavije, uz manju potrošnju lijekova „proizveli veću količinu zdravlja“. Procjenjivati vrijednost intervencije, a ne nabavnu cijenu lijeka kako mi to volimo raditi, model je koji treba slijediti.
* To je i najveći projekt trenutno pred vama?
Cilj nam je naći metodologiju kojom će se mjeriti ljekarničke usluge. Kao što sam već rekla, ono što mi radimo u sustavu uglavnom su riječi koje uputimo pacijentu ili razgovor s liječnikom kako bismo neku situaciju riješili, a na kraju HZZO od nas dobije fakturu samo za lijek, koja ih iritira. Dakle, sve što mi radimo u sustavu se prikazuje kao trošak.
Razvijamo i projekte vezane uz kompetencije farmaceuta oko usklađivanja terapije. Danas pacijent kod jednog specijaliste dobije jednu terapiju, pa ode kod drugog i dobije drugu, pa ode po drugo mišljenje i dobije treću. U sustavu nedostaje karika koja će svu propisanu terapiju uskladiti. U toj ulozi leži najveći neiskorišteni potencijal ljekarnika u sustavu. Nerijetko od takve kombinacije terapija pacijent ima više štete nego koristi. Tu bi farmaceuti mogli odigrati glavnu ulogu.
* Čime se u svom mandatu najviše ponosite?
Time što smo se prije dvije godine uspjeli oduprijeti inicijativi liberalizacije ljekarničkog tržišta. Netko je tada iz posve suludih razloga htio dozvoliti ljekarnu bez ljekarnika. Također se pokušalo progurati da ljekarnama nisu potrebni laboratoriji u kojima se izrađuju personalizirani pripravci za pacijente, što je zapravo budućnost terapije. Gubitkom takvog, iako se on zove minimalni uvjet, sigurno bismo izgubili veliku ulogu u sustavu. I vrlo brzo došli do situacije kakva je u Srbiji, gdje bilo tko može otvoriti ljekarnu i prodavati sve i svašta – od kiflica do domestosa. Tamo je struka spala na jako niske grane. Borba protiv toga odvijala se kao po nekom filmskom scenariju i nevjerojatno sam ponosna na ishod.
Jako možemo biti ponosni i na naš projekt „Za zdravlje“, odnosno kako smo se organizirali za vrijeme COVIDA uz pomoć 150 ljekarnika volontera. Ono što sustav nije uspio organizirati, mi jesmo.
Intervju koji ste pročitali ulomak je iz intervjua s predsjednicom Hrvatske ljekarničke komore objavljen u popularno-znanstvenom magazinu Stetoskop iz studenog 2020. Magazin Stetoskop projekt je proizašao iz E-Medikusa. Magazin stiže na Vaše adrese, a ako ga niste dobili javite se na info@e-medikus.com
