"Umor kod mladih ne smije se odbacivati kao bezazlen simptom"

"Umor kod mladih ne smije se odbacivati kao bezazlen simptom"

Vanja Bašić Kes: novi lijekovi i nova nada za oboljele od multiple sklerize

27.12.2019. Autor: Sandra Peternek

Koji su to novi ljekovi koji daju nadu oboljelima od multiple skleroze i koja je njegova posebnost?

Riječ je u suštini o dva lijeka: prvi lijek je Aubagio, a drugi Lemtrada, relativno novi lijek na bazi monoklonskog protutijela koji je velika nada za naše pacijente oboljele od multiple skleroze. Što se tiče Aubagia, to je još jedan od lijekova iz prve linije liječenja multiple skleroze.

Oni su za pacijente koji zadovoljavaju uvjete što znači da su relapsno remitentni, pacijenti koji imaju faze pogoršnja i poboljšanja bolesti, koji nemaju veliki neurološki deficit i najbolje je da što prije trebaju krenuti s terapijom. 

 

Poznato je da liječenje bolesnika s multiplom sklerozom zahtijeva multidisciplinaran pristup, odnosno čitav tim zdravstvenih radnika. Koga taj tim uključuje?

Prvenstveno to su neurolozi koji te pacijente dijagnosticiraju, prate, liječe itd. Međutim, tu je velika važnost liječnika obiteljske medicine koji trebaju prepoznati simptome da je moguće da se kod tog pacijenta radi o multiploj sklerozi, uputiti pacijenta neurologu i jednog dana kad mu se bolest dijagnosticira i kad se liječi također nam je stalno važan liječnik obiteljske medicine koji prati tog svog pacijenta i zna njegovu socijalnu situaciju. Tu su nažalost mladi pacijenti koji često ostaju bez posla, razaraju obitelji, radi se o teškoj bolesti, prema tome veliki support su nam liječnici obiteljske medicine. Isto tako kolege fizijatri, fizioterapeuti s obzirom da se radi o bolesti izuzetno važne su fizikalne terapije pa prema tome imamo jako dobru suradnju sa njima.

 

Kada se pojave prvi simptomi bolesti, bolesnici se uglavnom javljaju liječniku obiteljske medicine. Imate li savjet usmjeren na zdravstvene radnike, kako prepoznati takvog bolesnika, kako mu prići i kada ga poslati specijalistu neurologu?

Ne treba mladu osobu kada dođe sa simptomima utrnulosti, vrtoglavice, nestabilnosti, dvoslika reći mu „Ma to je umor.“ Ili recimo dođe vam mlada osoba koja kaže „Užasno sam umorna“ , a onda liječnik to zanemari i kaže pa to je proljetni umor. Dakle, čim se neki simptomi ponavljaju, čim je nešto što pacijenta uznemirava da nekoliko puta dođe k liječniku obiteljske medicine mislim da je važno kod upravo tih nespecifičnih simptoma prepoznati da se možda radi o multiploj sklerozi. Multipla skleroza je bolest s tisuću lica koja može imati bezbroj simptoma i svaki pacijent ima druge simptome. Prema tome, nešto što je ponavljajuće, nešto što ne prestaje, nešto što bolesnika uznemirava treba poslati neurologu da on procijeni da li je to možda nešto što su stvarno bezazleni simptomi, posljedica promjene kralježnice, neka posljedica proljetnog umora ili neko psihičko stanje koje može imati slične simptome ili se stvarno radi o multiploj sklerozi koju treba liječiti lijekovima.

 

Što se tiče iskustva bolesnika s THC-om, priznaju li vaši bolesnici njegovu konzumaciju i kako pomažete utjecati na to da ta konzumacija bude ipak kontrolirana?

Meni moji svi pacijenti kažu to, imam otvoren odnos prema pacijentima koje godinama liječim i mislim da je to stvar osobnosti. Mislim da čovjek kad je bolestan, isprobat će apsolutno sve. Nisam od tih koji zamjeraju pacijentu jer to nije samo THC nego i razne druge bizarnosti koje moji pacijenti probaju. Uvijek volim i upozorim ih na ono što znam. Nažalost, o THC-u više saznam od pacijenata nego od stručne znanstvene javnosti koja  jako malo zna o tome. Prema tome, ja se isto tako učim od svojih pacijenata i kroz njihova iskustva koja u praksi nisu baš takva kakva se predstavljaju u početku dok nije došlo to na tržište. Nažalost, oni ih nabavljaju još uvijek na nekakve ilegalne načine, prema tome to će ipak trebati biti legalizirano jer je bolje držati to pod kontrolom da mi sami liječnici znamo što oni uzimaju. Ovako uzmu svašta i na sreću do sada nije bilo nikakvih većih problema.

 

Klinika za neurologiju postala je referentni centar za neuroimunologiju i neurogenetiku. Što to znači za vas, a što za bolesnika?

Meni to znači puno, to znači da naša stručna znanstvena javnosti odnosno da je naše Ministarstvo, prepoznalo stručni znanstveni rad u našoj Klinici. Osim što se liječi velik broj pacijenata oboljelih od multiple skleroze ali i nekih neurogenetskih nasljednih bolesti, uz to organiziramo već nekoliko godina uzastopno Neuroimunološke kongrese koji su prvi neuroimunološki kongresi u regiji, dakle ne samo u Hrvatskoj nego i u regiji. Prepoznati smo kao klinika koja očito na dobar način pristupa liječenju naših pacijenata.

 

Izdali ste i knjigu naziva Neuroimunologija. Za nju možemo reći kako je revolucionarna jer govori o mladoj znanosti, a do sada nije zabilježena druga literatura o toj temi. Na što je stavljen naglasak u knjizi, komu je ona namijenjena?

Meni je bilo veliko zadovoljstvo da smo tijekom dvije godine koliko je trajalo pisanje udžbenika uključili ne samo Hrvatsku nego i širu regiju. I u svijetu je malo udžbenika o neuroimunologiji. Sretna sam jer su sudjelovali kolege iz cijele Hrvatske. Svi koji su uključeni  u problematiku neuroimunologije, a to je prvenstveno multipla skleroza ali i Mijastenija gravis, Guillain-Barréov sindrom i neke druge neuroimunološke bolesti kojima se mi neurolozi bavimo i u kojima se preklapamo s internistima. Postoje brojne imunološke bolesti koje se prezentiraju u neurologiji, a koje mi liječimo. Plod tog dugotrajnog rada je upravo ova knjiga koja je početak, ne možemo reći da je idealna, ali da je jedan početak koji će svakako uvijek kolege moći dotaknuti da se počnu što više time baviti odnosno da ih uvede u taj svijet neuroimunologije koji je stvarno fascinantan.