U Srbiji od multiple skleroze boluje negdje između 7 000 i 7 500 ljudi

U Srbiji od multiple skleroze boluje negdje između 7 000 i 7 500 ljudi

Jelena Drulović: epidemiološki podaci i liječenje Multiple skleroze u susjednoj Srbiji

27.12.2019. Autor: Sandra Peternek

Profesorice, što možete reći o statistici i brojevima oboljelih od multiple skleroze u Srbiji obzirom na susjedne zemlje?

Mi odnedavno imamo dosta precizne podatke pošto smo uključeni u Europski registar istraživanja kada je u pitanju Europski registar oboljelih od multiple skleroze pa smo radili na update podataka koji su pretprošle godine bili prikazani na Kongresu o multiploj sklerozi kojom su pokazali da je prevalencija muletiple skleroze porasla i da sada ona iznosi u Srbiji negdje oko 100 na 100 000 stanovnika na osnovu čega možemo da kažemo da u Srbiji boluje negdje između 7 000 i 7 500 ljudi od multiple skleroze.

 

Kakva je dijagnostika bolesti multiple skleroze danas u odnosu na vrijeme od prije dvadesetak godina. Prepoznaje li da se danas bolest brže i lakše te zahvaljujući čemu?

Značajno je poboljšana zahvaljujući velikom naporu kojeg su uložili brojni eksperti koji se ovom bolešću bave koji su shvatili posljednjih dvadesetak godina da je neophodno da je dijagnozu potrebno postaviti što prije kako bismo što prije započeli s liječenjem. Konačno mi sada imamo vrlo dobre i vrlo efikasne lijekove za terapiju ove bolesti. Zahvaljujući tome u tri su navrata tijekom posljednjih desetak godina namijenjeni kriteriji za dijagnozu koji omogućuju da se ona postavi sve brže i brže. Sve zemlje u regionu pa tako i Srbija su u to potpuno uključene i mi svi postavljamo dijagnozu prema tim najnovijim kriterijumima koji su publikovani 2010.godine.

 

Kakva je budućnost liječenja što se tiče multiple skleroze? Može li terapija utjecati na sprječavanje progresije bolesti?

Danas imamo zaista vrlo dobru situaciju kada je u pitanju liječenje zato što se veliki broj istraživača posvetio ovom pitanju i velik je broj kompanija uložio velik napor da se dođe do lijekova koji će biti efikasniji. Imamo sreću da danas na primjer koristimo dva monoklonska antitijela, a od prije nekoliko dana su to tri monoklonska antitijela koja zaista postižu ogromnu i mnogo bolju efikasnost nego što je to ranije bio slučaj. To su natalizumab, to je alemtuzumab od jučer i daklizumab. Dakle, to su lijekovi koji značajno smanjuju aktivnost bolesti, usporavaju progresiju, a jedan od njih alemtuzumab je pokazao da čak kod određenog broja bolesnika i poboljša postajanje.

 

Kako možemo znati i predvidjeti kako će i na koga lijek djelovati, postoje li neke karakteristike na kome je on efikasniji?

To nam nažalost predstavlja ogroman problem jer mi usprkos ogromnim istraživanjima nemamo pouzdan biomarker bilo u tjelesnim tečajevima, bilo na osnovu nalaza magnetske rezonance na osnovu kojih možemo da budemo sigurni da kažemo ovaj lijek će biti efikasan kod jedne osobe a kod druge neće. Neke smjernice ipak postoje, a mi sada imamo smjernicu o tome kako da se ponašamo ukoliko lijek s kojim smo započeli terapiju ne daje efekte. Postoje smjernice koje nam kažu da odmah trebamo da probamo s drugim lijekom i to daje odlične rezultate.

 

Budući da ste jedna od najeminentnijih stručnjakinja iz regije na području neurologije, kakav savjet možete dati kolegama. Kako bolesniku priopćiti dijagnozu i koji su prvi koraci nakon što mu se dijagnoza priopći?

Mislim da to možemo danas da uradimo mnogo lagodnije nego ranije upravo s obzirom na ovu činjenicu o kojoj smo pričali da danas imamo velik broj lijekova koji su zaista izuzetno efikasni, koji na vrlo povoljan način mogu da promijene prirodan tijek bolesti i da omoguće da ljudi vode normalan život. Tako da ljudima treba što prije priopćiti dijagnozu, ali im odmah skrenuti pažnju na ovo da imamo lijekove da oni treba da budu liječeni od početka i da je liječenje jedan kontinuiran proces ali koji daje odlične rezultate.