Sve što ste htjeli pitati kolege, a niste se uvijek usudili

Sve što ste htjeli pitati kolege, a niste se uvijek usudili

Medukatori podcast - uskoro samo na E-Medikusu

28.02.2020. Autor: V. P.

Forma podcasta s medicinskim temama nije novost u ideji, ali je novost u nas. Dva mladića friško s fakulteta, a opet dovoljno dugo u praksi odlučili su pomoći svojim mladim kolegama da se lakše snađu u izazovima prvog susreta s pravim pacijentima. Matej i Neven idejni su začetnici i voditelji podcasta Medukatori koji uskoro dolazi na E-Medikus – i ovo je njihova priča.

IMG_20200227_093827
IMG_20200227_093725

Ime: Neven Obradović
Godine: 27
Specka: -
Mjesto rada: Zavod za hitnu medicinu Sisačko-moslavačke županije

Ime: Matej Jelić
Godine: 25
Specka: Pedijatrija
Mjesto rada: KBC Zagreb

Matej je ideju za studijem medicine dobio tek krajem srednje škole, kao maturant.
 
„Sjećam se i da je bio petak navečer. Do tada, s obzirom na to da sam išao u matematičku gimnaziju, plan je bio upisati Fakultet elektrotehnike i računalstva ali želja da radim s ljudima i pomažem im, okrenula je malo misli te sam bio sve sigurniji da želim upisati medicinski fakultet. Moja mama je medicinska sestra, ali to nije utjecalo na moj odabir iako sada često doma znamo prokomentirati slučajeve i situacije s posla.“
 
Nevenov put bio je sličan Matejevom, do zadnjeg trena kaže da se nije mogao odlučiti između elektrotehnike i medicine.
 
„Doslovce sam odlučio zadnji dan, sat vremena prije isteka roka kliknuti na medicinu. Na drugom semestru prve godine sam shvatio da nisam pogriješio i da je to to. Vjerojatno zato što je nekakav spoj svih prirodnih znanosti i rada s ljudima, pretpostavljam. Svakako sam znao da me to zanima.“
 
Za pitanje koliko su zadovoljni studijem medicine u Hrvatskoj dečki su rekli da su načelno zadovoljni, no složili su se da nedostaje prakse. Kažu, međutim da misle kako je to boljka svugdje, to jest da bi to rekli studenti bilo kojeg fakulteta u Hrvatskoj. Ono što su istaknuli kao prednost je mogućnost razmjena preko brojnih udruga – to su također preporučili kao veliko životno iskustvo. Sviđa im se što se studenti počinju sve više aktivirati oko onoga što ih zanima i taj interes samih studenata se njeguje na faksu. Kažu da se to vidi i na eksploziji broja udruga/studentskih sekcija na fakultetu.
 
 
Na pitanje tko su im uzori u životu i radu, Matej je nakon kratkog razmišljanja rekao, ako ozbiljno razgovaramo, da je to sv. Majka Terezija. Neven je nakon nećkanja kroz smijeh rekao ako baš mora izabrati da bi rekao Andrija Štampar. S druge strane, na pitanje je li učenje kod medicinara ikada gotovo su imali štošta za reći.
 
„Uzrečica da medicinari uče cijeli život je točna, tj. trebala bi biti. Potrebno je kontinuirano učiti i svaki dan posvetiti barem malo vremena čitanju nove literature i suvremenih saznanja. Nekada je frustrirajuća činjenica da, koliko god učili, i dalje ima toliko stvari koje ne znamo i nikada nećemo moći naučiti, ali možda nas i to želi podsjetiti na našu ljudsku ograničenost koju trebamo prihvatiti.“ – kaže nam Matej i pojašnjava da je svakodnevno učenje svakako izazov.
 
„Volim učiti što nikako ne znači da je to uvijek lagano i da se nekada ne čini lakše popustiti i ići „linijom manjeg otpora u životu“. Volim učiti jer znam da je to jedini način kako bih jednog dana kvalitetno mogao liječiti svoje pacijente. Mislim da je jedini način da uspijemo u tome ljubav prema ovom pozivu (radije koristim tu riječ nego posao). Jedan, meni dragi svetac, rekao je: 'Mladi! Ne vjerujte onima koji vam obećavaju lagana rješenja. Bez žrtve se ne može sagraditi ništa veliko.'
 
S druge strane, sve više uviđam koliko je važno pronaći ravnotežu između posvećenosti medicini i privatnom životu kako ne bismo zaboravili prije svega, naše bližnje, ali i aktivnosti koje nas čine sretnima. Mislim da je usklađivanje ta dva dijela života ključan preduvjet da budem kompletan, ispunjen i sretan čovjek. – iskren je Matej.
 
Neven također napominje da je sintagma „cjeloživotnog učenja“ nešto o čemu često slušaju, ali da ga je – čak i ovo skromno iskustvo rada – naučilo da je to istina.
 
„Kad počneš raditi, osim standardnog kopanja po knjigama i internetu dobiješ i nove stvari. Jutarnji prijenos službe, učenje o tom novom aparatu koji si dobio u kola ili ordinaciju, polaganje tečajeva kojima kao student nisi imao pristup, rad s pacijentima na drugom nivou... sve je to učenje. 
 
Mislim da je svaki medicinar prije ili poslije osjetio učinke učenja na psihu. :D Šalu na stranu – ključ da te to dugoročno ne uhvati je, barem mislim, učiti ono što voliš. Katkad moraš učiti i ono što ne voliš. Utjeha je u tome da u 2020. godini možeš barem izabrati način kako da nešto naučiš.
 
Volim učiti praktične vještine i jako volim učiti stvari koje mogu brzo nakon toga primijeniti u ordinaciji ili na terenu. Neovisno radi li se o predavanju, seminaru, podcastu, knjizi ili nečem sedmom.“ – pojašnjava Neven.
 
Pitali smo ih i kako gledaju na odlazak liječnika iz Hrvatske, pogotovo njihovih godina, zanimalo nas je razmišljaju li oni o traženju sreće izvan Lijepe Naše?
 
„Ne gledam na to kao na odlazak liječnika, već kao na odlazak radne populacije. Odlaze sve struke, ali smo mi (kao i medicinske sestre, farmaceuti i drugi zdravstveni radnici) medijski vjerojatno eksponiraniji. I to je isto problem koji se ne može analizirati u dvije rečenice, puno je ovdje faktora. Mobilnije stanovništvo 21. stoljeća, internet, telemedicina, otvoreno tržište rada, a kamoli sve privatne stvari koje medicinski radnici imaju. Svatko je individua i odlučuje za sebe na temelju onoga što on/ona smatra da je u tim okolnostima za njega/nju i njihove obitelji najbolje. Ako su kolege s tim ciljem otišle van, to treba poštovati, odrasli su ljudi koji su donijeli tu odluku. Ali, isto vrijedi i za kolege koji su odlučili da će osobni život i karijeru nastaviti ovdje. Treba poštovati i ako se u nekom trenu predomisle. Trenutno sam član druge skupine.“ – kaže Neven.
 
Matej temi pristupa s osobnije strane, odgovara da ne razmišlja o odlasku van Hrvatske iz puno razloga.
 
„S jedne strane, volim svoj kvart, grad i domovinu i teško se mogu zamisliti u inozemstvu jer koliko god se uklopio, ostaje osjećaj da si stranac (barem iz moje perspektive). Ovdje sam okružen s obitelji i prijateljima koji mi puno znače te ne znam koji uvjeti (materijalni/uvjeti rada) mogu to nadoknaditi. S druge strane, veći izazov mi predstavlja napraviti barem male promjene unutar našeg sustava nego otići vani u „uređen“ sustav i uklopiti se u njega. Svaki sustav ima nedostatke, ali izuzetno cijenim ljude koji se „uhvate u koštac“ s problemima te svojom stručnošću i kompetencijama doprinose napretku, a iz osobnog iskustva znam da takvih ljudi ima. Gibonni jednim svojim stihom jako lijepo opisuje sve ovo što sam rekao: 'Gdje me staviš, tu ću rasti...'“
 
Matej i Neven upoznali su se na fakultetu, obojica su bili članovi, štoviše podpredsjednici Sportske udruge studenata medicine Zagreb SportMEF. Složni su u tome da je članstvo u stručnim udrugama bitno za osobni i profesionalni razvoj medicinskih djelatnika. Stječu se znanja i vještine, a sudjeluje se i u izvođenju javnozdravstvenih projekata, važno je zbog konkuriranja na ponudama i njegovanja takozvanih 'soft skills'. 
 
Matej toplo preporučuje studij medicine današnjim maturantima.
 
„Iako se nekada ulovim u mrmljanju, da opet upisujem, upisao bih medicinu kao i velika većina mojih kolega. Preporučam svima koji razmišljaju da se dobro spreme za prijemni ispit i probaju. Nekada je strah od neuspjeha, od razočaranja sebe i svojih bližnjih toliko jak da se odustane i od pokušaja, ali ohrabrite se i probajte. Medicina je plemenit poziv i otvara se širok izbor poslova na kojima smo konkurentni nakon završenog fakulteta.“ – poručuje Matej.
 
Neven bi preporučio medicinu samo onima koji ju ozbiljno razmatraju u prva 2-3 izbora. 
 
„Mislim da ja nisam pogriješio. Osim toga, znam ljude koji su se prebacivali na medicinu, a i bilo je i onih u obratnom smjeru. Nije kraj svijeta, nećete znati kako bi vam bilo na medicini ako niste bili na medicini.“ – pojednostavljuje cijelu stvar Neven.
 
Na ideju snimanja podcasta došao je Neven već u prvim danima kada je počeo raditi. Razmišljao je o nekom obliku edukacije namijenjene ciljano za one u primarnim ambulantama, obiteljskoj, pedijatriji, vanbolničkoj hitnoj...
 
„Nekako mi se formirala ideja o podcastu jer sam i ja tad počeo učiti iz podcasta ili sličnih materijala. Ono, dostupno na mobitelu, dostupno dok si u prometu/tramvaju, dostupno bilo kad, dostupno studentima svih sveučilišta. Matej je igrom slučaja dobio posao u mom zavodu, a surađivali smo već prije i u sportskoj udruzi, kao i u pedijatrijskoj sekciji, obojica smo bili demonstratori... Kome se drugom javiti :D
 
Sjeli smo i raspravili na kakav su način studenti najbolje, hajdemo to tako reći, shvaćali ili prihvaćali znanje kada smo imali predavanja u sekciji ili na demonstraturama. Što uopće treba znati kad radiš prvu smjenu? Onda smo pitali i studente i medicinske tehničare i mlade liječnike što oni misle, kako nešto treba prezentirati... I evo, sa zadovoljstvom mogu reći da sada nakon dosta rada – i zaista se ovdje od srca zahvaljujem svima uključenima, ekipi iza kamera, kao i ostalima u E-medicusu, profesorima koji su prepoznali naš potencijal i nesebično sudjeluju u recenziji podcasta, odnosno, brinu se da ne pričamo gluposti. Hvala Mateju koji se na poziv odazvao, dr. Memeohodu s kojim ćemo Vas pokušati razveseliti kada je na poslu teško i pokazati vam da smo više od suhoparne edukacije. Naravno, hvala i svim gostima koji će s nama i vama podijeliti svoje znanje.“

FUN FACTS - MATEJ

 

Najdraža liječnička serija?

Ne gledam serije baš, tako da ni House ni Scrubs nisam pogledao više od 10-ak epizoda. Čarolija, ona talijanska serija mi je ko klincu bila top. :D

 

Najdraža knjiga?

Zločin i kazna, Gonič zmajeva, Povratak izgubljenog sina

 

Anegdota s radnoga mjesta?

Jedna od prvih smjena u vanbolničkoj Hitnoj, bilo je to navečer oko 21h. Kroz maglu, vidimo da dolazi auto i bez parkiranja nabrzinu izletava iz auta i pod rukom nosi „nekoga“ koji po veličini odgovara djetetu. Medicinska sestra i ja smo u sekundi skočili, oblio me hladni znoj, srce se poprilično uzlupalo uz misao: je li moguće da ćemo sada imati reanimaciju djeteta? Iako je izgledalo kao cijela vječnost, to je trajalo možda 7-8 sekundi dok nismo vidjeli da kolega iz HGSS-a vraća lutku koju su bili posudili za svoje vježbe. Zamolili smo ga da to više nikada ne ponovi.

FUN FACTS – NEVEN

 

Najdraža liječnička serija?

Svi koji me dobro znaju, znaju da je odgovor Scrubs, kod nas prevedeno kao Stažisti. 

 

Najdraža knjiga?

Huh. Da moram izabrati baš jednu, vjerojatno Harry Potter, one kasnije knjige. 

 

Anegdota s radnoga mjesta

Vozimo se na udaljenu intervenciju. Seosko područje. Malena uska cesta između brda s tek ponekom kućom. Nailazimo na zavoj i moramo stati – jer hitno vozilo ne ide samo tako kroz stado od 200 ovaca. Hitno vozilo i svi putnici uredno čekaju da mali crni hrvatski ovčar da svim ovcama do znanja kuda trebaju ići, pa te lijepo zaobiđu. Stvarno je dečko odradio posao. 
Nekih kilometar poslije, drugo brdo i to s natpisom – Havaji – kojega je netko nekad, ne znam čime ili kako postavio, pretpostavljam da je iskopao. Ono, kao Hollywood na brdu. I eto, ako te netko pita čime se baviš u životu: obilazim ovce na Havajima.