Medijske priče o fizičkim napadima na medicinske sestre ili odlasku sestara iz zemlje sve manje mogu privući pažnju javnosti, a još manje odgovornih institucija...
Svako malo suočeni smo sa skandalima o fizičkim nasrtajima na medicinske sestre i tehničare. Takvi slučajevi aktualni su jedno vrijeme ali vrlo brzo padnu u zaborav. Zašto se šuti o ovome problemu?
Osobno, osuđujem svaki oblik nasilja. Hrvatska komora medicinskih sestara je provela istraživanje o nasilju nad medicinskim sestrama i tehničarima. Prema dobivenim podacima čak 89% medicinskih sestara je bilo izloženo jednom ili više puta nekom obliku nasilja, a 95% glavnih medicinskih sestara izjasnilo se kako fizička zaštita i sigurnost u zdravstvenim ustanovama nisu na odgovarajućoj razini. Istraživanje je pokazalo da više od pola ustanova nema zaštitarsku službu od 0 do 24, dok 9% ima ovu službu samo tijekom noći. Sve Komore u zdravstvu ukazuju na ovaj ogroman problem i nužnost njegovog sustavnog rješavanja, a rezultat je izmjena Kaznenog zakona na način da se napad na zdravstvene djelatnike tretira kao “Prisila prema zdravstvenom radniku koji zdravstvenu djelatnost obavlja kao javnu službu”. Zakonske izmjene stupile su na snagu 4. siječnja ove godine (Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona). Ovim zakonom nismo u potpunosti zadovoljni jer isključuje zdravstvene djelatnike privatnog sektora.
Iz tog razloga potičemo medicinske sestre i tehničare da prijavljuju u Komoru svaki oblik nasilja, bilo da su u javnoj službi ili u privatnom sektoru, što je značajno za zdravstvene njege u kući i ostale medicinske sestre koje rade u privatnom sektoru.
Problem nije samo fizičko i verbalno nasilje nego i sve učestalije nasilje putem društvenih mreža o kojem se malo govori.
Hrvatska komora medicinskih sestara potiče edukacije o komunikaciji te prepoznavanju i prevenciji situacija potencijalnog nasilja. Sustavni pristup podrazumijeva širenje kulture nenasilja na svim razinama društva.
O nasilju se nije prestalo govoriti. U sestrinskim krugovima je tema aktualna. Održane su, i bit će ih još, panel diskusije. Predlažemo moguća rješenja relevantnim tijelima. Smatram da je edukacija i osuda svakog nasilja ispravan put.
Naslovi vezani uz odlazak mlađih medicinskih sestara i tehničara van granica Republike Hrvatske više nisu nikakva novost, dok starije odlaze u mirovinu. Suočeni smo s manjkom medicinskih sestara. S obzirom da ste dugo godina bili glavna sestra Klinike za plućne bolesti Jordanovac, kako to izgleda u praksi?
U Hrvatskoj komori medicinskih sestara pratimo migracije medicinskih sestara i vodimo evidenciju o tome od pristupanja EU. Tržište rada je postalo otvoreno i dostupnije nego prije. Migracija je uvijek bilo i bit će ih. To ne bi bio problem ukoliko mladi ljudi odlaze usvojiti nova znanja, usavršiti jezik, steći neka nova iskustva i vratiti se u RH. Problem nastaje ako je iseljavanje trajno, ako odlaze cijele obitelji. Istovremeno, potrebe za zdravstvenom njegom su se promijenile. Nove spoznaje u medicini, promjena organizacijskih sustava, prilagodbom zakonima EU sestrinstvo postaje regulirana profesija koja podliježe kontroli standarda edukacije, standarda zanimanja i standarda kvalitete. Dobro planirana zdravstvena njega znači racionalnu upotrebu ljudskih materijalnih i financijskih resursa. Za to su odgovorne adekvatno obrazovane medicinske sestre.
To dovodi do situacija da medicinske sestre obavljaju poslove koji nisu u njihovoj domeni i stvara se neuređeni organizacijski sustav iz kojeg proizlaze mnogi problemi, a koji su direktno vezani za odlazak medicinskih sestara. Činjenica je da odlaze medicinske sestre i tehničari u najboljim godinama, koji imaju odlično kliničko iskustvo i koji mogu u procesu rada dati najbolje od sebe.
Što treba jačati, a što mijenjati da se položaj medicinskih sestara i tehničara popravi u hrvatskoj javnosti i u zdravstvenom sustavu?
Znanje i primjena znanja prema zahtjevima struke može utjecati na stvaranje pozitivnog ili negativnog mišljenja o nekoj profesiji ili osobi pa tako i o medicinskim sestrama. Odnosi međusobnog uvažavanja i poštivanja su temelj sigurnosti za radnu organizaciju, ljude koji rade u njoj i najvažnije za pacijente. U sustavu zdravstva mnogi procesi su međusobno zavisni. Pogreška na jednoj razini utječe na odluke na drugim razinama skrbi o pacijentu. Najčešća opaska medicinskih sestara koje su otišle na rad u inozemstvo je da točno znaju što trebaju raditi, da postoji jasan sustav komunikacije, nadležnosti i osobne odgovornosti. U RH treba razvijati sustav profesionalne komunikacije, osobne odgovornosti i sigurnosti za pacijenta. Sestrinski rad je zahtjevan fizički, psihički i intelektualno i taj rad treba adekvatno nagraditi. U sustavu zdravstva, a prema složenosti poslova, neophodno je visoko obrazovanje medicinskih sestara. Takva radna mjesta treba definirati i vrednovati.
S obzirom na trenutno školovanje i edukaciju medicinskih sestara i tehničara, koliko struka vrednuje takav napredak?
Bitan čimbenik je pravilan odabir profesije. Osobe koje žele biti medicinske sestre trebale bi prije pristupa profesiji biti odabrane pomoću psiholoških i drugih testova (spretnosti, opće, socijalne i emocionalne inteligencije..). U protivnom će mnogi zalutati u sestrinsku profesiju.
Kad govorimo o srednjoškolskom obrazovanju treba reći da niti jedna regulirana profesija nije organizirana na taj način. Obrazovanje medicinskih sestara srednje stručne spreme je strukovno obrazovanje i podrazumijeva završnost. To znači da im je zbog nedostatka redovnih nastavnih programa iz matematike, hrvatskog i engleskog jezika otežan pristup državnoj maturi.
Dodiplomski studij sestrinstva je integrirani studij i podrazumijeva barem 50% kliničke nastave. Pristup diplomskom studiju sestrinstva imaju svi koji su položili državnu maturu. Ono što uočavamo kao problem redovnog obrazovanja medicinskih sestara je da niti jedna razina obrazovanja, po dobivanju Odobrenja za samostalan rad, nije uistinu spremna za samostalan rad. Jedan od problema je i mentoriranje učenika i studenata koje ne udovoljava kriterijima za kvalitetno mentorstvo. Mentor ima prevelik broj učenika ili studenata. Predstoji nam borba za vrednovanje njihovog znanja i rada u radnim organizacijama. Očekujemo da će visoko obrazovanje medicinskih sestara biti definirano u novoj Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama. Po tom pitanju održano je nekoliko sastanaka s ministrom zdravstva i predstavnicima Hrvatske komore medicinskih sestara.
Kakva su Vaša razmišljanja o budućnosti sestrinstva u Hrvatskoj?
Za održivost kvalitetnog zdravstvenog sustava neophodno je razvijati i unapređivati sestrinsku profesiju. Medicinske sestre čine 46% zdravstvenih djelatnika i imaju veliku zadaću u tom smislu. Da bi je mogle izvršiti neophodna je dobra edukacija iz koje proizlaze jasne kompetencije, jasna organizacijska struktura i promjena stavova i uvjerenja na različitim razinama društva o ulozi medicinskih sestara u prevenciji bolesti, očuvanju i unapređenju zdravlja na svim razinama zdravstvene zaštite, kao i u edukaciji i obrazovanju vlastitih kadrova. Stavove i uvjerenja je teško mijenjati. Oni koji kreiraju razvoj sestrinstva nisu medicinske sestre, a njihovi stavovi i percepcija sestrinstva često su u suprotnosti sa stvarnom ulogom sestrinstva. O sestrinstvu, potrebi za medicinskim sestrama i budućnosti sestrinstva u RH često se raspravlja bez prisutnosti medicinskih sestara. Najnoviji primjer je određivanje kvota za uvoz medicinskih sestara. HKMS stalno zahtijeva bolju suradnju ministarstava i obrazovnih ustanova kao i ostalih relevantnih čimbenika. Čini mi se da se u proteklih nekoliko mjeseci ta suradnja poboljšava i da Ministarstvo zdravstva uvažava naša upozorenja. Mnoge zemlje su izradile projekcije potreba za medicinskim sestrama do 2030.godine. Iz tih projekcija je vidljivo da će potrebe za sestrinskom profesijom biti velike. Sestrinstvo u RH se razvija u tom smislu, međutim potrebno je još puno promjena da bi ove kategorije mogle biti u punom smislu primjenjive u sustavu zdravstva.
Mjere pogodnosti koje pruža Hrvatska komora medicinskih sestara, kao što su pomoć u školovanju, pomoć u bolesti, osiguranje besplatnog stanovanja za medicinske sestre koje su na pretragama ili terapijama, povoljnijim kreditima, su palijativne mjere i ne rješavaju strukturne probleme. Na Ministarstvu zdravstva je da provede mjere i strukturne promjene, koje će zadržati medicinske sestre u RH, o kojima Hrvatska komora medicinskih sestara kontinuirano upozorava sva ministarstva.
