Šećerna bolest jedna je od najbrže širećih kroničnih bolesti u cijelom svijetu. Svjetske procjene govore da 425 milijuna osoba u dobi od 20 do 79 godina živi sa šećernom bolešću, piše Hrvatsko zavod za javno zdravstvo. Čak polovica oboljelih osoba nema postavljenu dijagnozu bolesti te ne prima liječenje. Među skoro 4 milijuna osoba koje godišnje umru zbog šećerne bolesti, svaka druga osoba mlađa je od 60 godina. Na svjetskoj razini, troškovi zdravstvene zaštite vezane uz šećernu bolest iznose 727 milijardi dolara – podaci su HZJZ-a.
U službenom registru u Hrvatskoj je 2018. godine bilo oko 300 tisuća oboljelih, s time da se smatra kako još 40 do 50% njih nema dijagnozu. Dijabetes je bolest čija opasnost leži u komplikacijama. Gastrointestinal Complications of Diabetes knjiga je Marka Duvnjaka i Lee Smirčić Duvnjak, redovitih profesora Medicinskog fakulteta u Zagrebu.
Obično se u ovom kontekstu govori o komplikacijama na malim i velikim krvnim žilama pa se spominje retinopatija, neferopatija, neuropatija, ali i komplikacije na velikim krvnim žilama koje uzrokuju infarkte, inzult ili perifernu vaskularnu bolest koja može dovesti do amputacija.
Pri tome se često zaboravlja da postoje komplikacije koje su odraz problema u gastrointestinalnom sustavu. Komplikacije nastaju duž cijelog probavnog trakta, od usne šupljine i jednjaka do anorektalnog otvora.
Klinička prezentacija vrlo je heterogena, navode autori. Najčešće se govori o dijabetičkoj gastroparezi, o enteropatiji i nealkoholnoj bolesti jetre. Simptomi su različiti i stoga je dijagnoza teška jer je potrebno uzeti u obzir sve one druge uzroke morbiditeta na gastrointestinalnom sustavu.
Pojavi simptoma u probavnom sustavu pogoduje dugo trajanje bolesti te neregulirana šećerna bolest. A značaj komplikacija postaje veći kada znamo da se posljednjih godina probavni sustav promatra kao najveći endokrini sustav u organizmu jer luči stotinu vrsta različitih peptida čiji učinak još uvijek ne poznamo. To lučenje ima velik upliv na metaboličku homeostazu ljudskog organizma koja između ostaloga znači i regulaciju šećera u krvi.
Nije poznat točan mehanizam na koji šećerna bolest uzrokuje komplikacije u gastrointestinalnom sustavu, ali vjeruje se da je povezano s oštećenjima koje bolest radi na krvnim žilama i stanicama živčanog sustava. Autori naglašavaju da imamo 300 milijuna neurona u probavnom sustavu. Probavni sustav je izrazito prokrvljen i stalno metabolizira hranu, tako da u početku više dolazi do tzv. funkcionalnih poremećaja, a kasnije dolazi i do pravih bolesti.
Tegobe su širokog spektra, ističu autori, na primjer za jednjak je to otežano gutanje, za želudac takozvana gastropareza gdje se ne prazni želudac u vremenu kojem bi trebao. Dolazi do sitosti, hrana se zadržava u želucu, hrana truli, pa bolesnici imaju velike probleme. Što se tiče crijeva, dolazi ili do proljeva ili do zatvora.
Prevencija ovih tegoba zahtjeva dobru regulaciju šećerne bolesti i praćenje dijabetičke dijete. To prema riječima autora podrazumijeva prehranu koje bi se trebali svi dijabetičari pridržavati. Preporučena je prehrana s niskim kalorijskim vrijednostima koje dolaze od šećera. Voće, povrće, bijelo meso, svakako da će olakšati probleme takvim bolesnicima, kažu autori, ali i onima kod kojih ovakvi problemi nisu direktno vezani uz dijabetes.
Probavne komplikacije uzrokovane dijabetesom zapostavljene su bile godinama zbog drugih značajnijih komplikacija koje ta bolest izaziva. Autori su baš iz tog razloga odlučili na jednom mjestu okupiti sve aktualne spoznaje o toj temi i namijenili su je prije svega liječnicima obiteljske medicine.
Zašto?
Razmišljanje je autora kako liječnici obiteljske medicine poznaju cijelu obitelj i zato lako mogu saznati za prve znakove i simptome bolesti te ih dalje kanalizirati prema specijalistima – na vrijeme.
Gastrointestinalne komplikacije kod dijabetičara literatura je koja je medicinski svijet zainteresirala i koja bi mogla donijeti pozitivne pomake u kvaliteti života dijabetičara.
