U novoj epizodi Medukatora gost Mateju i Nevenu je Matija Bakoš, mladi liječnik iz Čakovca. Na posljednjoj je godini specijalizacije iz pedijatrije u Kliničkom bolničkom centru Zagreb. Od 2016. godine na znanstvenomposlijediplomskom doktorskom studiju „Biomedicina i zdravstvo“ na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.
Što misliš da bi tvoji prijatelji rekli o tebi, a što tvoji roditelji?
„Mislim da bi prijatelji rekli da sam valjda savjestan, valjda malo preozbiljan, sigurno preozbiljan, pomalo sarkastičan. A roditelji, a što bi roditelji mogli reći, isto kao i svaki roditelji za svoje dijete, valjda sve najbolje.“
Kaže nam da je teže liječiti djecu nego odrasle iz više razloga. Jedan od njih je taj što kada liječi djecu mora posvetiti pozornost i roditeljima koje treba smirivati, objašnjavati im situaciju, uznemireni su, boje se… Važno je dobro im sve objasniti, pojašnjava Matija.
„Osim toga, treba jako paziti na doze lijekova. Kod odraslih uglavnom imate ampulu lijeka s dozom koju treba primijeniti, a kod djeteta morate za svaki lijek znati koliku dozu dati u ovisnosti od mase djeteta ili površine kože. Ali zato je s djecom jako lijepo raditi kada stvari kreću na bolje. Djeca su puno zahvalnija i sretnija od odraslih, s njima se kada se oporave možeš i poigrati i popričati – to je dobra strana rada s djecom.“
Najteže je, kaže, kada stvari pođu u suprotnom smjeru, kada se zdravlje djeteta narušava sve više i više i kada na kraju završi smrću. Matija često odrađuje dežurstva na intenzivnoj u KBC-u Zagreb gdje dolaze djeca s nekim od najtežih stanja u cijeloj zemlji – pa je neminovno da neki slučajevi završe tragično. Ti su trenuci oni zbog kojih su nekad dani na poslu teški.
Pitali smo Matiju je li bavljenje medicinom sve ono što je on očekivao da će biti?
„Mogu reći da u načelu je. Problemi postoje, ali mislim da ne treba mijenjati sustav u globalu. Mislim da smo mi ti koji trebamo malo po malo uvoditi promjene i da će tako stvari s vremenom krenuti polako na bolje. Nije sustav kriv za sve loše što se događa i mislim da mi svojim trudom i zalaganjem možemo promijeniti sustav na bolje.“
Nastavno na ovu misao, pitali smo Matiju po čemu se nove generacije liječnika razlikuju od liječnika koji su njemu prenijeli znanje, od onih koji su sada na odlasku.
„Razlikujemo se po tome što smo generacija računala, mobitela. To je u jednu ruku dobro, no u drugu nije. Koliko god nam to daje mogućnost pronalaženja informacija sada i odmah – toliko nam je problem u smislu da imamo osjećaj postojanja sigurnosne mreže, lažnog osjećaja da ćemo se uvijek brzo snaći. Situacija se u medicini jako brzo mijenja, neizmjerno je mnogo novih informacija i istraživanja pa nam je s te strane informatizacija svakako prednost.“
Prema njegovom mišljenju u svakoj generaciji postoje oni koji više uče i oni koji se na neki način provlače. Također smatra da ne ovisi o godinama starosti, iskustvu, pa ni zanimanju to hoće li netko više potezati na poslu i ostajati i nakon radnog vremena ili ne. Njemu je svakako medicina više od posla i zato mu nije problem biti onaj koji poteže.
Matija je već šest godina instruktor Europskog vijeća za reanimatologiju na više tečaja. Kaže da svaki put kad održava tečaj da i sam nešto nauči. Do sada je održao 30-ak trodnevnih edukacija za mlađe specijalizante i studente pa ne čudi da se i u ovome podcastu dobro snašao. Dečke poznaje već dugo, s Nevenom je radio u Zavodu za hitnu medicinu Sisačko-moslavačke županije, a s Matejom i sada radi na Rebru. Kaže da mu je snimanje podcasta Medukatori bilo sve u svemu ugodno iskustvo.
„Pritisak je kada znate da vas kamera snima i da morate suvislo govoriti jer će vas ljudi kasnije slušati. Olakotna okolnost je to što poznajem i Mateja i Nevena, ali i to što se ekipa pobrinula da svi budemo opušteni, da je atmosfera ležerna pa sam se na kraju osjećao kao kad sjednemo na kavu. Mislio sam da će biti puno stresnije, ali zapravo je bilo jako cool.“
Matej i Neven odabrali su Matiju za sugovornika u drugoj epizodi svoga podcasta koju ćete premijerno moći pogledati sutra. Uveli su nas u novu epizodu u nekoliko rečenica.
„Tema ovog podcast je bolesno dijete. Odabrali smo ju jer smo na temelju prošle epizode, i komentara studenata na istu, shvatili da to moramo obraditi kao posebnu temu. A i sjećamo se studentskih dana, jedan od najvećih strahova tj. pitanja je bilo kako uopće prepoznati dijete, pacijenta koji je možda loše.“
Glavne točke koje su pokrili su inicijalna procjena bolesnika i dio po dio ABCDEF procjene.
„ABCDEF procjena jednostavna je za zapamtiti, a osigurava da se ništa ne zaboravi. Mislimo i nadamo se da će epizoda biti najkorisnija studentima koji upravo sada slušaju kliniku - neovisno radi li se o djetetu ili odraslim pacijentima – infektologija, interna medicina, hitna medicina – kao i mladim liječnicima koji upravo počinju raditi. Potpuno je nevažno gdje i s kim radite, ABCDEF procjena je nešto što se može i mora primijeniti na svakom pacijentu.“
Veliko hvala svim pratiteljima. Zaista nam jako puno znači. Naravno da smo se nadali velikom broju ljudi, ali ovo je premašilo sva naša očekivanja. Nadamo se da će taj broj samo rasti, kao i kvaliteta nas i naših materijala, kako bi opravdali tako velik broj i takva očekivanja.
