Novosti o cijepljenju u Hrvatskoj

Novosti o cijepljenju u Hrvatskoj

Iz intervjua prof. dr. sc. Gorana Tešovića za Medix

10.02.2020. Autor: V. P.

U intervjuu za Medix prof. dr. sc. Goran Tešović govorio je o novostima u kalendaru cijepljenja, te o najčešćim nedoumicama vezanim uz cijepljenje.
 
Uvođenje cjepiva protiv pneumokoka u Nacionalni imunizacijski program jedna je od većih novosti na ovome polju u Hrvatskoj. Cjepivo je dosad bilo dostupno, ali ne i obvezno, pojašnjavaju iz Medixa i dodaju da je od lipnja 2019. godine, uz cjepivo protiv difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, ospica, zaušnjaka, rubeole, tuberkuloze, hepatitisa B i hemofilusa influence tipa b, ovo sada sastavni dio trogodišnjeg programa obveznog cijepljenja 2019.-2021. godine.
 
„Najznačajnija promjena koja se dogodila u posljednje vrijeme odnosi se na cijepljenje protiv pneumokokne bolesti, koje je uvršteno u kalendar cijepljenja. Ta je odluka donesena početkom godine i trebalo je početi cijepiti svu djecu rođenu nakon 1. siječnja 2019., ali se kasnilo zbog problema pravovremenog nabavljanja cjepiva izabranog na tenderu. Posljednja prethodna konkretna izmjena dogodila se prije otprilike tri godine, kada je u program uvedeno cjepivo protiv humanog papiloma virusa (HPV). To je jedino cjepivo u Hrvatskom  nacionalnom imunizacijskom programu (NIP) koje nije obavezno, već samo preporučeno.“, kazao je prof. Tešović.
 
Hrvatska i Estonija do nedavno su prema pisanju Medixa bile jedine zemlje Europske unije koje nisu imale pneumokokno cjepivo u kalendaru cijepljenja. Ono značajno smanjuje učestalost pneumonije od koje godišnje umre oko 800.000 djece u dobi do pet godina. Uzroci pneumonija mogu biti razni, no u 50% slučajeva su to upravo bakterije, od čega 30­50% Streptococcus pneumoniae, tj. pneumokok – izvještava Medix.
 
„U Hrvatskom nacionalnom imunizacijskom programu nalazi se 11 obaveznih cjepiva protiv različitih bolesti. Djeca se cijepe na sljedeći način: odmah nakon rođenja počinje cijepljenje protiv tuberkuloze. Nakon drugog mjeseca života dobiva se prva doza šesterovalentnog cjepiva protiv difterije, tetanusa, hripavca, hemofilusa influence tipa b, poliomijelitisa i hepatitisa B. Druga doza spomenutog cjepiva slijedi s četiri, a treća u djetetovoj dobi od šest mjeseci.“, pojašnjava profesor.
 
Protiv pneumokoka će se djeca cijepiti po shemi 2+1, a ne 3+1, što znači da će se djecu cijepiti u dobi od dva, četiri i 12 mjeseci pišu u Medixu i dodaju da se na taj se način primijene dvije doze primovakcinacije, a booster doza slijedi s godinu dana. S navršenom godinom dana djeca se cijepe protiv još tri bolesti: ospica, zaušnjaka i rubeole. Nakon toga se provode jedino docjepljivanja za navedene bolesti.
 
„Potencijalni problem jest što se protiv hripavca docjepljuje samo jedanput, u dobi od pet godina, iako se radi o acelularnom cjepivu. Unatoč tome, epidemiološka slika te bolesti u Hrvatskoj je stabilna i mali je broj registriranih slučajeva. Hripavac je naime bolest koja se kod adolescenata i u starijoj dobnoj skupini, zbog atipične kliničke slike, često niti ne prepozna pa se potprijavljuje. Važno je da ne raste broj oboljelih u rizičnoj skupini za razvoj teške bolesti, kod male dojenčadi.“ Ističe prof. Tešović.

Medix 138__Page_087_Image_0001

Profesor je najavio i veliku promjenu u vidu ukidanja cjepiva protiv tuberkuloze. To će se dogoditi, kako kaže, kada budu ispunjeni svi epidemiološki preduvjeti, odnosno kada incidencija tuberkuloze, tj. broj novootkrivenih slučajeva, bude ispod granice koja čini cijepljenje nepotrebnim. U Sloveniji je cijepljenje protiv tuberkuloze ukinuto prije otprilike dvije godine pa to vjerojatno uskoro čeka i nas – predviđa prof. Tešović.
 
Novinare Medixa zanimalo je je li mudro ukidati cijepljenje protiv tuberkuloze s obzirom na to da su valovimigracija s juga i istoka konstanta, a tuberkuloza jedan od vodećih uzroka smrti od zaraznih bolesti diljem svijeta?
 
Profesor Tešović odgovorio je da iako izbjegličku populaciju čine uglavnom mladi i zdravi ljudi, činjenica jest da je od ozbiljnih infektivnih bolesti među izbjegličkom populacijom tuberkuloza jedna od vodećih. Za širenje zaraze ključno je pitanje duljine njihovog zadržavanja u Hrvatskoj i blizine kontakata s domicilnim pučanstvom. Da bi došlo do zaraze, izvor infekcije može biti samo odrastao čovjek ili eventualno adolescent s aktivnom plućnom tuberkulozom, a kontakt mora biti dovoljno blizak i frekventan. Profesor smatra da s obzirom na navedeno trenutačno izbjeglice za nas ne predstavljaju opasnost. Do sada su, kaže, liječili samo jedno dijete iz Afganistana, koje je u Hrvatsku došlo s razvijenim simptomima tuberkuloze. Istraživanja iz imigracijskih kampova u Grčkoj i Italiji pokazuju da su najčešće infekcije u toj populaciji zapravo banalne respiratorne infekcije.
 
Na pitanje što bi još trebalo promijeniti u postojećem kalendaru cijepljenja, profesor Tešović pojasnio je kako postoje još neki antigeni, primjerice rota virus i varičela, koji se mogu relativno lako dodati u program cijepljenja, te kako dobar dio europskih zemalja ima u kalendaru cijepljenja i meningokokno cjepivo. Kod nas je epidemiologija meningokokne bolesti povoljna. Bez obzira na činjenicu da u programu nemamo niti jedno meningokokno cjepivo, u Hrvatskoj se bilježi kontinuirani silazni trend incidencije meningokokne bolesti. U ustanovi prof. Tešovića hospitaliziraju 20­ak bolesnika, prije par godina ih je bilo 30­ak, a još ranije 40­ak bolesnika godišnje. Iako se radi o devastirajućoj bolesti, i prije početka silaznog trenda pojavnosti zapravo je bila rijetka, pa je upitno uvođenje opće imunizacije. Profesor kaže da mu se čini da su rota virus i vodene kozice nešto o čemu se može razmišljati.
Ističe da svakako treba više poraditi na promociji cijepljenja protiv HPV­a s obzirom na to da je cijepni obuhvat vrlo nizak.
 
Ne postoji institucija koja prikuplja podatke o cijepljenu protiv virusa koji nisu u kalendaru cijepljenja, kaže profesor, ali iz osobnog iskustva čini mu se da je u Zagrebu sve više djece cijepljene protiv infekcije rota virusom. Što se tiče vodenih kozica, procijepljenost je vrlo niska ističe i smatra da je preporučljivo svako cjepivo koje može spriječiti komplikaciju ili hospitalizaciju, odnosno sačuvati kvalitetu života, koja bi mogla biti narušena nekom, na ovaj način preventabilnom bolešću.
 
 
Cijepljenje trudnica protiv hripavca jedina je učinkovita mjera za poboljšanje zaštite novorođenčadi i male dojenčadi od te bolesti, smatra prof. Tešović. Pritom ističe da su trudnice iznimno vulnerabilna skupina te da je važno prvo donijeti službene preporuke na razini Službe za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo, zatim organizirati nabavu i definirati tko će provoditi cijepljenje, a tek onda početi cjepivo preporučivati trudnicama prenosi Medix.
 
Cijeli intervju možete pročitati na poveznici.
Fotografije su preuzete s Internet stranice Medixa.